Ja sam prosječni potrošač i cijepio sam se protiv COVID-19. Naravno, nemam pojma što je u cjepivu, niti u svim onima koja sam dobio kao dijete, kao što nemam pojma ni šta sve zapravo ima u lijekovima poput Neofena ili Andola koje uzmem kad zaboli glava ili udari fibra, niti šta je u drugim tretmanima - anesteziji prilikom operacije ili najobičnijeg popravka zuba, antibiotiku protiv upale, niti u cjepivu protiv tetanusa, gripe, protiv ospica ili u cjepivima za djecu. Vjerujem svom doktoru kad kaže da je potrebno.
Također ne znam točno ni pouzdano šta je sve u kroasanu, bureku ili ćevapima. Nemam pojma ni šta je sve u drugoj hrani koju pojedem, piću kojeg popijem...
Ne znam niti svaki sastojak mog sapuna ili šampona ili deodoransa. Ne znam dugoročni učinak korištenja mobitela niti je li kafić u kojem sam upravo popio duži espresso zaista koristio čiste šalice i da li je osoblje opralo ruke.
Uglavnom...
Puno je stvari koje ne znam i nikada neću znati.
Znam samo jedno - život je kratak, jako kratak, a ja i dalje želim raditi nešto drugo osim da sam doma. I dalje želim izlaziti, družiti se i putovati i grliti ljude bez straha i pronaći onaj osjećaj života "otprije".
Kao dijete i kao odrasla osoba cijepio sam se protiv zaušnjaka, ospica, rubeole, dječje paralize, vodenih kozica i još dosta drugih bolesti; moji roditelji i ja vjerovali smo znanosti i nikada nismo morali patiti niti prenijeti bilo koju od navedenih bolesti.
Cijepio sam se, ne zato jer vlada kaže da treba, nego:
- Da se ne razbolim od Covida-19.
- Da ne zarazim svoje najbliže i najdraže ali i one malo manje bliske i drage, pa čak i one potpuno nepoznate
- Da ne zauzimam bolnički krevet ako se razbolim.
- Da zagrlim svoje najdraže
- Da ne moram raditi PCR ili antigenske testove da bih otišao u kino, na koncert, u kafić ili restoran, na putovanje i još mnogo toga što slijedi...
- Da živim svoj život.
- Da mi se unuka vrati u školu i bavi se sportom…
- Da bi Covid-19 postao stara, loša uspomena.
- Da nas zaštitim. SVE NAS!
