0800/42-00

Na području Sjeverozapadne Hrvatske djeluju dna velika trgovačka lanca koji se sudeći prema zahtjevima potrošača za pomoć nesmetano koriste nepoštenom poslovnom praksom kojoj stječu imovinsku korist na izrazitu štetu potrošača. U oba slučaja se redi o neprihvaćanju prigovora potrošača kada se poziva na materijalni nedostatak, te uvjetovanje potrošaču da se koriti aktiviranjem jamstva, pri čemu je u pravilo da je „nalaz“ njihovog servisa (koji ni u kom slučaju nije nezavisan),  u slučaju kada se radi o televizorima u pitanju „skrivena napuklina ekrana“ (ne vidi se prostim okom) za koju je kriv potrošača jer je „sigurno šutirao televizor tijekom transporta“ do njegove kuće. 

A u slučaju kada se radi o mobitelima i tabletima postupak trgovca je isti, ali njihovo servis u pravilu utvrđuje da je u mobitelu voda što implicira da je potrošač kupio mobitel i prije paljenja ga za svaki slučaj „oprao u perilici rublja ili suđa“.

No, neki trgovci su još više usavršili ovu nepoštenu poslovnu praksu, a to je da trgovac otvori kutiju s proizvod, ali ne ga pali i ne provjerava je li funkcioniraju sve funkcije, nego potrošaču poturi neku izjavu da potpiše da preuzeo „ispravan proizvod“.

U navedenim slučajevima radi se o školskim primjerima materijalnog nedostatka. Nadalje. Činjenica je da je potrošač kupio proizvod da ga koristi, a ne da ga šalje na servis. Materijalni nedostatak je odgovornost trgovca za kvar ili nedostatak postoji u slučaju nedostatka bilo koje vrste proizvoda. Stoga ukoliko uoči kvar ili nedostatak na proizvodu, da bi ostvarili pravo na pozivanje na odgovornost za materijalne nedostatke, ima rok od 2 mjeseca otkako je ustanovio kvar da o kvaru obavijesti trgovca. Na odgovornost za materijalne nedostatke potrošač se može pozvati u roku od dvije godine, ukoliko je u roku obavijestio trgovca o nedostatku

Ako ste kvar na proizvodu ustanovi u roku od 6 mjeseci od preuzimanja kupljenog proizvoda, smatra se da je takav kvar postojao već pri samoj kupnji.

Treba voditi računa da se predmet reklamacije mora vrati u stanju u kavom je kupljen (ambalaža).

Kada potrošač na vrijeme obavijestiti trgovca o materijalnom nedostatku (mora postojati pismeni trag) može po svom izboru:

• Zahtijevati od prodavatelja da se nedostatak ukloni (u razumnom roku),
• Zahtijevati od prodavatelja da mu preda drugu stvar bez nedostatka,
• Zahtijevati sniženje cijene,
• Izjaviti da raskida ugovor (tražiti povrat novca bez naknade raskida).

Nužno je primjeriti da potrošač nije kupio robu od proizvođača niti od servisa, pa prema tome nema ni osnove kontaktirati s njima. Trgovac koji prodaje robu MORA biti dovoljno stručan na ustanovi kakav je proizvod prodao, te da može grubo utvrditi vrstu kvara, a ne da mu je razlog za nepriznavanja materijalnog nedostatka da „mora slati robu na servis da se ustanovi kvar“, jer to je spačka kojom se aktivira jamstvo, a ne priznaje materijalni nedostatak.

Ona nepoštena praksa se pojavljujem jer neka inspekcija ili nadležna institucija nije izvršila svoju obavezu, jer proizvodi koji se stavljaju na hrvatsko tržište moraju imati za to odobrenje.  Trgovački lanci koji nemaju specijalizirane odjele za pojedini vrstu robe, već „televizor nude u kruh“ nabavljaju elektroničke proizvode koje uređena tržišta ne prihvaćaju ili se proizvođaču vrate pošiljke zbog nekvalitetnih proizvoda. Takvi proizvodi su na tržištu vrlo jeftini (po načelu „daj što daš“), u žargonu bi rekli da se „kupuju na kile“, ili su od sumnjivih proizvođača (plagijati). Pored jeftinoće ti proizvodi imaju veliku „rabat“ u to 40% posto.

Dogodi se da su neki od tih proizvoda i dobri, te su toga svjesni trgovci koji koriste tu praksu, pa neki pošteno to priznaju i bez problema zanijeme proizvod, a neki pokušavaju sve da odvrate potrošača od pozivanja na materijalni nedostatak, pa ako je potrošač baš uporan, ajde „neka mu bude“.

Na tome s nepošteno stječe veliki profit.  Nije hir specijaliziranih trgovina da npr. televizor (istih tiskanih performansi) košta oko 2.000,00 kn, a spomenutim trgovačkim lancima 800 kn. Možda i je ista marka, ali objasnili smo zašto su ovi po 800 kn sumnjive kvalitete.

Stoga Međimurski info centar potrošača predlaže (potrošač odlučuje):

• Ne kupujte elektroničke proizvode, ako ga trgovac pred vama ne želi uključiti i isprobati je li dobro radi, osim ako kupujete online, no u tom slučaju imate 14 dana pravo za povrat robe bez obrazloženje zašto.
• Ako kupite neispravan proizvod, ne pristajte na popravak(osim ako Vam se ta stvar neodoljivo sviđa i baš nju želite imati). Tražite istovjetan novi, (ako vam se ponudi zamjena procijenite isplati li vam se) ili tražite povrat novaca.
• Ako proizvod u trenutku kupnje ili neposredno poslije kupnje imao materijalni nedostatak, ne pozivajte se na garanciju, već na materijalnu odgovornost, ne skraćujte si bez potrebe vrijeme jamstva. Upravo ovo zlorabe neki trgovci, umjesto da postupe kao da ste uložili reklamaciju i pozvali se na materijalnu odgovornost, oni vam prodaju priču o obaveznom slanju na servis, koji će u pravilu „ustanoviti“ da je proizvod oštećen ili da je u njemu voda. Ovdje nema dokaza da ste proizvod oštetili Vi ili da ste vi nalili vodu u njega, koliko god Vam trgovac tvrdio da ste vi krivi i da se ne priznaje garancija, jer vi se ni niste pozvali na garanciju, već na materijalni nedostatak. Osim toga za sve možebitne nedostatke ili uništenje proizvoda prilikom dostave iz trgovine u servis snosi trgovac.
• U slučaju da trgovac ne želi priznati reklamaciju, a pregledom ne može utvrditi da proizvod ima vidljiva oštećenja, zatražite od trgovca da vam napiše potvrdu da ne priznaje reklamaciju s pozivanjem na materijalni nedostatak. Potom tu potvrdu s opisom slučaja prijavite Državnom inspektoratu Republike Hrvatske (usmeno, pismeno ili putem online prijave - https://dirh.gov.hr/podnosenje-prijava/83

 DPM (Ž.T.)